Na svega nekoliko kilometara od centra grada, na stijeni iznad desne obale Trebišnjice, okružen čempresima, palmama, maslinama i vinovom lozom smjestio se najstariji živi hercegovački manastir.

Istorija manastira

Prema predanju manastir Tvrdoš je zadužbina cara Konstantina i njegove majke Jelene, što najstarije dijelove manastira smješta u IV vijek. Vjeruje se da je upravo ta prva crkva podignuta na stijeni gdje je Apostol Pavle propovijedao o Jevanđelju putujući po rimskim provincijama i šireći Hrišćanstvo. Na njenim temeljima stoje četiri stuba koji nose kupolu današnje crkve posvećene Uspenju Presvete Bogorodice. Dijelovi temelja te prve zidane jednobrodne građevine vidljivi su kroz stakla na patosu.

Još od vremena Svetog Save i uspostavljanja Humske eparhije u Stonu u XIII vijeku, Tvrdoš postaje jedan od najuglednijih manastira starosrpskih teritorija Travunije i Zahumlja.

Viševjekovnu istoriju manastira obilježila su teška stradanja, ali i veliki zadužbinari koji bi mu uvijek vraćali stari sjaj. Među njima se ističu velikani srpske istorije kao što su kralj Milutin Nemanjić i Herceg Stefan Vukčić Kosača. Kralj Milutin je u potpunosti obnovio hram produživši ga ka istoku dodajući tri apside umjesto dotadašnje jedne, tako da je brod imao osnovu upisanog krsta što je specifičnost srpske srednjevjekovne arhitekture.

Herceg Stefan je dozidao pripratu, Hercegov konak i značajno utvrdio manastir. Njihova zadužbinarstva vidljiva su samo djelimično jer kasniji osvajači nisu poštedjeli ni hram ni njegovu okolinu, a naredne obnove dovele su do brojnih preinaka u pogledu arhitekture i freskopisa.  

Najtemeljniju obnovu manastir je doživio početkom XVI vijeka za vrijeme mitropolita Visariona, da bi se na koncu narednog vijeka dogodilo njegovo najveće razaranje u sukobu Mlečana i Turaka kada su i manastirska crkva i okolni objekti stradali u eksploziji baruta. Zahvaljujući monasima, koji su se na vrijeme povukli u Savinu kod Herceg Novog, spasene su brojne manastirske relikvije.

Manastirske ruševine prkosile su zubu vremena više od dva vijeka, čekajući oslobođenje zemlje Hercegove i nekog novog ktitora. Dvadesetih godina prošlog vijeka Nikola Runjevac, imućni Trebinjac, donira sredstva za obnovu crkve i starog konaka. Iako obnovljen, manastir će zaživjeti tek decenijama kasnije kada je usljed izbijanja ratnih sukoba na tlu Bosne i Hercegovine sjedište episkopa zahumsko-hercegovačkog i primorskog preneseno iz Mostara u manastir Tvrdoš. Nova uloga manastira označila je početak duhovne obnove, ali i materijalne, pa je tako obnovljena crkva, izgrađeni novi konaci, zasađeni vinogradi i podignuti novi podrumi.

Manastir danas  

Manastir Tvrdoš je posebno prepoznatljiv kao mjesto gdje se podvizavao, ali i primio monaški podstrig mladić po imenu Stojan Jovanović iz obližnjeg sela Mrkonjića, jedan od najpoštovanijih pravoslavnih svetitelja – Sveti Vasilije Ostroški i Tvrdoški. Danas je Tvrdoš dio hodočasničke rute „Staza Svetog Vasilija“, koju pohode pravoslavni vjernici iz cijelog svijeta odajući počast Svetitelju, veličanstvenom hramu i relikvijama unutar hrama među kojima je i ruka nepoznatog svetitelja, vjerovatno Jelene Anžujske, majke kraljeva Milutina i Dragutina Nemanjića.

Često ćete pored pravoslavnih vjernika u manastiru sresti i ljude različitih nacija i religija koji se, privučeni prekrasnim mediteranskim ambijentom, ljepotom hrama, ali i mirisom vina koje se tek blago naslućuje ulaskom u stari manastirski podrum, zadrže i duže nego što su to planirali.

Manastirska vinarija

Tradicija proizvodnje manastirskih vina seže daleko u prošlost o čemu svjedoče manastirski ljetopis iz XVI vijeka, te stara epska pjesma koja kaže da su: „manastirske izbe pune vina.“ Svakako najvažniji svjedok je obnovljeni podrum, za koji su arheolozi utvrdili da potiče upravo iz vremena Svetog Vasilija.

Dugotrajan i zahtjevan proces nastanka vina iziskuje, pored velike ljubavi i pažnje utkane u svaku kapljicu, stručni nadzor i konstantnu kontrolu kvaliteta o čemu brigu vode monasi i zaposleni u vinariji. Na preko 160 hektara vinograda u Petrovom i Popovom polju brižljivo se njeguju zasadi autohtnonih sorti vranca i žilavke, te poznatih međunarodnih sorti poput merloa, kabernea, šardonea i drugih. Strogo se pazi na svaki detalj od čokota pa do bureta, jer samo najkvalitetnije grožđe može dati vrhunsko vino.

Najpoznatije tvrdoško vino je višestruko nagrađivani vranac, koji je između ostalog osvojio i zlatnu medalju najprestižnijeg svjetskog vinskog časopisa „Decanter“ za vino Velika rezerva iz 2009. godine u konkurenciji od oko 17.000 vina iz cijelog svijeta.

Hum i Žilakva su još dva vina tvrdoškog podruma koja se se u par navrata okitila „Decanterovim“ srebrnim i bronzanim medaljama.

Vina manastira Tvrdoš se izvoze u dvedesetak zemalja svijeta tako da u njima mogu uživati čak i stanovnici dalekih predjela poput Australije, Kine ili Japana.  

Ukoliko ste ljubitelji dobre kapljice preporučujemo degustaciju u autentičnom ambijentu manastirskih podruma. Sigurno će vas očarati upečatljive arome tamnog šumskog voća, sa diskretnim čokoladnim tonovima što vam nudi vino Hum, ili pak vino slikovitog staroslovenskog naziva a voćnog karaktera sa blagom notom oraha kakva je Izba.

Posljednjih nekoliko godina na manastirskim imanjima se uzgajaju masline i proizvodi maslinovo ulje. To su još uvijek manje količine za sopstvene potrebe, ali u je planu proširenje maslinjaka.   

U manastirskoj okolini nalaze se i košnice pčela, koje skupljajući polen sa ljekovitog bilja na hercegovačkom kršu, daju med vrhunskog kvaliteta u kome se prepliću moćne arome vrijeska, kadulje i smilja.

Sve manastirske proizvode možete pronaći u prodavnici na ulazu u manastirski kompleks, gdje će vam ljubazni domaćini pomoći u odabiru pravog vina, meda, melema, knjige ili suvenira.

Bez obzira na to da li ćete doći u manastir kao hodočasnik, putnik namjernik ili vas pak put slučajno dovede, sa ovog divnog mjesta sigurno ćete ponijeti neku divnu uspomenu - toplinu u srcu, mir u duši, sjajne fotografije, poneku flašu vrhunskog vina ili neki manastirski suvenir.