Postoje gradovi koji vas osvoje na prvi pogled, već pri prvoj šetnji njegovim ulicama. Trebinje je baš takav grad. Posećuju ga mnogi : porodice sa djecom, avanturisti, vjernici, planinari, ljubitelji kulture i istorije, penzioneri… Svi oni složiće se u jednom, da je Trebinje stvoreno za uživanje, pravi grad za hedoniste. Iz njega će svako ponijeti najljepše uspomene i gledati da ga prvom prilikom ponovo posjeti i da vrati se njegovim ukusima i mirisima. 

Kafa koju popijete u čuvenoj bašti ispod platana, u hladu njihovih stoljetnih krošnji imaće svakako poseban ukus zbog ovog prelijepog ambijenta. Dok uživate u šumu lišča platana i žamoru prolaznika primjetićete da ne žure, da su opušteni i nasmijani. Takvi su Trebinjci. Sve polako i uz osmijeh.  

Ovaj lagani ritam života primjetan je prije svega u gastronomiji, gde je “slow food“ izraz koji najbolje može da opiše način na koji se ovdje uživa za trpezom. Svim čulima i polako. Sve što budete probali u nekom od mnogobrojnih restorana biće domaće, uzgojeno u etno domaćinstvima u ovom kraju i izuzetno ukusno. I ambijenti restorana će biti posebni bilo da se odlučite da za neki od restorana u Starom gradu, pored rijeke ili u okolini Trebinja. 

Šta jesti u Trebinju? 

Gastronomska ponuda je zaista široka i zadovoljiće i one najizbirljivije. 

Da krenem od doručka. Poručite priganice ili uštipke, uz to može sir škripavac, sir iz ulja, sir iz mješine, kajmak… a može i med. Od kajmaka mladog sira i kukuruznog brašna pravi se cicvara. Jelo slično gibanici ali bez kora, pravi se od jaja, sira mlijeka i brašna zove se prijesnac. I obavezno pršut. Ja se možda umorih od nabrajanja ali vi od jela sigurno nećete. Ješćete čak i ako niste gladni. 

Za ručak možete probati jagnjetinu sa ražnja ili ispod sača, teletinu sa krompirom ispod sača, hrskavi hljeb pečen na kamenoj ploči ili proju, dimljeni sir, potočnu pastrmku, razne vrste salata. Grijeh bi bio ne probati neko od čuvenih hercegovačkih vina jer Trebinje je grad sunca, vina i platana. Tradicija proizvodnje kvalitetnih vina ovde počinje još u XV vijeku i danas postoji čak dvadesetak vinarija. Žilavka je autohtona sorta ovih krajeva pa najbolje da nju probate. 

Za dobro varenje najbolje je lagano prošetati kroz park gdje ćete odmoriti oči raskošnim zelenilom, uživati u šumu fontana i u mirisu cvijeća i bilja. Možda će vam mirisati more. Iako Trebinje nije na moru, ono je tu, blizu, takoreći iza brda na samo 25km od obale Jadrana. I mirisi mediteranskog bilja, lavande i smilja mogu doprinijeti tom utisku. Činjenica je da Trebinje odiše duhom mediterana i da njegova arhitektura čini da se osjećate kao da ste u gradu na moru. 

Užitak posjete Trebinju ne bi bio potpun bez posjete čuvene Zelene pijace koja je ujedno i svojevrsna turistička atrakcija. Smeštena je u hladovini na centralnom trgu Slobode. Izuzetno prijatni prodavci nude najbolje proizvode iz Hercegovine. Ne propustite da kupite sir, med, vino, maslinovo ulje, nar, smokve i ponesete ih kući kao najbolji suvenir iz Trebinja. Na kraju trga nalazi se zatvorena Gradska tržnica gde takođe možete kupiti slične proizvode u malo drugačijem ambijentu.  

Ako pak propustite radno vreme pijace, od 8h do 14h ne očajavajte jer sve ove domaće proizvode možete naći i u Hercegovačkoj kući, jedinstvenoj prodavnici organske hrane koja ima najbolju ponudu svega što ovo podneblje nudi. Osim prehrambenih proizvoda pronaći ćete i organsku kozmetiku, razne meleme i preparate od lekovitog bilja. Sve ovo je vrlo lijepo upakovano i može biti divan poklon i suvenir iz Trebinja. 

Na povratku kući zaustavljamo se jer put lagano prelaze krave, lokalna sorta, buše. Od mlijeka ovih krava prave se nabolji sirevi. Otvaram torbu da izvadim aparat da slikam a auto ispunjava miris lavande. Dva tri stručka ubrana u šetnji mirišu predivno. Čekamo strpljivo da krave prođu svojom putanjom. Ne žurimo jer valja uživati u svakom trenutku putovanja, baš kako čine pravi hedonisti.  

Naše gurmansko uživanje još se ne završava jer desetak kilometara od Trebinja u selu Mosko odlučujemo da večeramo i probamo jagnjetinu sa ražnja. Žao mi je što ukus teško mogu opisati. Jednostavno se mora doživjeti. Nama se toliko dopalo da naručujemo i za ponijeti. Sretan put i vidimo se uskoro, kaže ljubazna konobarica jer zna da se gosti ovde uvek vraćaju. Jagnjetinu stavljamo u gepek, na sigurno, jer ako i ona zamiriše kao lavanda, neće stići do kuće. 

Sad se vi sigurno pitate koliko košta ovaj hedonizam. Reći ću samo da ćete se prijatno iznenaditi i da će i vaš novčanik uživati. Razlog više da Trebinje bude vaša destinacija za hedonizam.